Kako funkcionišu foto-finiši na Olimpijskim igrama, i šta zaista odredjuje pobjednika kada razlika između zlata i srebra iznosi samo milisekunde? Olympics.com pruža vam cijelu sliku.

Zamislimo 4. august 2024. godine. Svijet drhti dok dva sprintera, Noah Lyles i Kishane Thompson, čekaju rezultate u finalu utrke na 100 metara na Pariškim Olimpijskim igrama.

„Kad smo prešli ciljnu liniju, došao je do mene i rekao: ‘Ej, mislim da si ti pobijedio’“, priča Thompson nakon utrke. „Ja nisam bio siguran jer je bilo tako blizu.“

U tom trenutku niko tačno ne zna ko je prvi stigao. Arena je tiha. Treneri čekaju. Navijači drže zastave. Na displeju se vrti slika.

I tada, pojavljuje se fotografija. Statična slika. Lyles je s malom prednošću od nekoliko milisekundi osvojio zlato i titulu olimpijskog prvaka.

Samo pet hiljadinki sekunde razdvajalo je njega od srebra.

Prije nego što je tehnologija ušla u sport, pobjednici su bili određivani ljudskim okom, od strane sudija koji su gledali ko je prvi prošao ciljnu liniju. To se promijenilo 1912. godine na Olimpijskim igrama u Stockholmu, kada je uveden prvi sistem foto-finiša za utrku na 1500 metara, iako je bio malo oskudan. Potpuna automatizacija sa elektronskim startovima i preciznim kamerama na ciljnoj liniji došla je tek 1968. na Olimpijskim igrama u Meksiku.

Danas, kada je razlika tako suptilna, strojevi moraju biti savršeni.

Olympics.com detaljno istražuje nauku iza foto-finiša i šta odredjuje pobjednika u svakoj sportskој disciplini.

Šta je foto-finiš?

Foto-finiš je tehnologija upotrebe visokoprecizne kamera za utvrđivanje redoslijeda prolaza sportista kroz cilj. Koristi se kada je utrka toliko izjednačena da ni sudije, niti usporeni snimci ne mogu jasno odrediti pobjednika golim okom.

Ovaj sistem ne snima cijelu stazu ili bazen odjednom. Umjesto toga, fokusira se na vertikalnu liniju, ciljnu liniju, i bilježi prolazak svakog sportiste u sekundi.

Kao rezultat, dobijamo produženu sliku koja na prvi pogled može izgledati neobično, ali pruža izuzetno precizno prikazivanje trenutka kada je svaki sportista prešao ciljnu liniju.

„Na Olimpijskim igrama, svaka kamera snimi 40.000 fotografija u sekundi na ciljnoj liniji“, objašnjava Alain Zobrist, izvršni direktor kompanije Omega.

Svaka vertikalna linija je spojena u kontinuiranu sliku koja prikazuje svakog sportistu tačno u trenutku prelaska.

„Razumijevanje je teško zato što to nije široki kadar“, dodaje Zobrist. „To je vrlo uski prikaz, sastavljen od više slika, kako bismo razumjeli šta se dešava na samo jednoj tački linije kroz vrijeme.“

Uz to, sistem uključuje tri sinhronizovane kamere, snimajući sa različitih uglova, što je posebno važno kada jedan sportista sakrije ili prekriva drugog na ciljnoj liniji.

Nakon što su slike snimljene, proces analize postaje složeniji. Komiteti na Olimpijskim igrama analiziraju detalje u "tihim sobama" unutar stadiona, gdje različiti stručnjaci pregledaju visokodetaljne prikaze sa svih kamere. Fokus je na tihi, mirni rad – a konačna odluka zavisi od interpretacije sudija, koji procjenjuju na osnovu preciznih prikaza.

Kad je pobjednik utvrđen posao još nije završen. Na koncu, dodatni sistemi, poput senzora pokreta i pozicionacionih uređaja, dodatno potvrđuju rezultate. Često se desi da isti ili slični rezultati u trci odlučuju u razmaku od milisekundi, pa proces potvrde može potrajati i duže od same utrke.

U prosjeku, od početka utrke do zvanične objave rezultata prođe oko tri sekunde. Međutim, u najtežim i najbližim slučajevima, poput finala na 100 metara u Parizu 2024., proces odlučivanja o pobjedniku može trajati i do deset sekundi – vrijeme koje sudije i tehnike potrebne da potvrde rezultat.

„To je vrijeme koje je potrebno da se pravedno donese odluka,“ kaže Alain Zobrist. „Brzina jest važna, ali tačnost je ključna. Kada se rezultat zvanično objavi, nema povratka.“

Kako funkcioniše odabir pobjednika u različitim sportovima?

Svaka disciplina ima svoja pravila u vezi sa tim šta je tačno potrebno da bi sportista bio proglašen za pobjednika.

• U atletici (track i field) mjerljiv je torzo sportiste. Čim torzo pređe vertikalnu liniju, smatra se da je utrka gotova.
• U biciklizmu, odlučuje rub prednje gume.
• U plivanju, ključni je prvi dodir sa zidom, tj. tajming dodira pomoću elektronskih ploča osjetljivih na dodir.
• U skijanju i snowboarding-u, prvi dio koji prelazi ciljnu liniju su vrh skija ili board.
• U veslanju i kanuu, presudna je tačka na vrhu broda ili pojasu.
• Kod brzog klizanja i kratkog trčanja, to su vrh lopatice papučice ili vrh patike.

U svijetu u kojem dominiraju visoka definicija i brza reakcija, nimalo nije lako osigurati da se pravi i pravedni rezultat utvrdi u trci. Ali, zahvaljujući naprednim tehnologijama foto-finiša, svaka stotinka sekunde je precizno zabilježena, a sportisti i gledatelji mogu biti sigurni da je pobjednik zaista onaj koji je najbrži.

Jer, ponekad, u sportu, prava istorija se piše upravo u najtanjoj crti od milisekunde, i to je razlog zašto savršeno hvatanje tog trenutka uvijek ostaje na vrhu liste najpreciznijih naučnih dostignuća u sportu.

U svijetu vrhunske atletike i sportova koji se odvijaju na granici ljudskih mogućnosti, tehnologija foto-finiša je postala neizostavni dio svakog takmičenja. Ona ne samo da osigurava pravdu i objektivnost, već i omogućava sportistima da dobiju zasluženu pobjedu u najkritičnijim trenucima.

Bez obzira na izazove i složenost sistema, preciznost i tačnost ostaju prioritet. Na taj način, sport postaje pravedniji i transparentniji, čuvajući integritet takmičenja i ostavljajući traga u istoriji sporta.

U svakom slučaju, u budućnosti možemo očekivati još naprednije tehnologije koje će dodatno smanjiti margine greške i obezbijediti da je svaka pobjeda zaslužena i jasno potvrđena.

Vrijeme, milisekunde i tačnost – sve za istinu na cilju!