Tea Kovačević je u protekle tri godine osvojila Teniski evropski juniorski turnir nevjerovatnom brzinom. Još od svog debija u kategoriji do 12 godina 2022., njena zvijezda je zasjala jednako brzo kao što je prikupila više od 50 naslova. Bosankina vitrina prepuna je trofeja i medalja, uključujući titule s Evropskog juniorskog prvenstva, Juniorskog Mastersa, Razvojnih prvenstava i brojnih pobjeda u kategoriji 1.

Brojevi govore sami za sebe. Donosimo razgovor s trenutnom osmom igračicom Evrope u kategoriji do 16 godina i prošlogodišnjom igračicom godine

Kako si započela s tenisom?
Pa, kada sam imala devet mjeseci, počela sam hodati, a moj tata mi je stavio reket u ruku i pustio me da hodam po teniskom terenu koji smo imali iza kuće. Postoji i video o tome na internetu. Nakon šest ili sedam mjeseci, moj tata je želio da, sa godinu i po, malo kotrljam loptice i zamahujem reketom. Tako sam počela s nekim osnovnim vježbama za tenis, ali sa četiri godine sam počela trenirati dva puta dnevno, svaki dan u sedmici. I tako se sve nastavilo. Ponekad bih imala i tri treninga dnevno. Raspored je uvijek bio naporan, ali možda je upravo to razlog zašto sam danas ovdje.

Dakle, pretpostavljam da si igrala puno juniorskih turnira u Bosni, a zatim počela putovati po Evropi?
Da, puno… baš puno!! Moj prvi turnir ikada bio je u Hrvatskoj. Igrala sam u kategoriji do 8 godina u Bosni i Hrvatskoj. Također sam bila prva u Hrvatskoj u kategorijama do 10 i do 12 godina. Zatim sam počela putovati po Evropi i igrati Tennis Europe turnire do 12 godina. Kada sam imala 11, dobila sam pozivnicu za 12&U Festival. To mi je bio prvi veliki međunarodni turnir, a već sljedeće godine nakon Festivala osvojila sam nekoliko turnira u kategoriji 12&U.

Koji je tvoj rodni grad?
Gradiška, Bosna i Hercegovina, na sjeveru, na granici s Hrvatskom.

Gdje si uglavnom bazirana? Vraćaš li se kući na treninge u Bosni ili se malo seliš, ili si bazirana u drugoj zemlji?
Pa, ove godine je bilo prilično komplikovano trenirati kod kuće zbog svih turnira. Kod kuće sam bila samo mjesec i po tokom cijele godine. Trenirala sam s mnogo djece s turnira, a ponekad, kada ranije završim turnir, odem u akademije u kojima treniram i vježbam s igračima tamo. Ponekad idem u Beograd na treninge. Dakle, fokusirala sam se na putovanja i stalno kretanje.

Prešla si u kategoriju do 14 godina i pobjeđuješ u većini mečeva i u kategoriji do 16 godina, a sve se to dogodilo prilično brzo.
Kada sam prešla u kategoriju do 14 godina, počela sam igrati i turnire do 16 godina. Prošle godine sam bila dio Touring Teama, tako da sam ove godine samo nastavila dalje. Pomislila sam: "Zašto da ne, hajde da probam malo i turnire do 16 godina", i osvojila sam tri turnira kategorije 3, pa sam onda prešla na kategoriju 1. Nisam sebi postavila cilj da moram pobijediti, već sam to više shvatila kao priliku da se uporedim sa starijim igračicama, jer ako želim preći u profesionalni tenis, moram se na to naviknuti. Zato sam to uzela kao izazov. Imala sam sjajne nastupe na turnirima kategorije 1 i osjećaj je nevjerovatan kada osvojiš tako veliki turnir. I da, tako sam zapravo ušla u kategoriju do 16 godina.

Kao evropska juniorska prvakinja do 14 godina, jesi li se radovala pozivu u Monte Carlo?
Da, ali pokušavala sam igrati u kategoriji do 16 godina, bez obzira na to što sam se plasirala kao igračica do 14! (smijeh)

Kada prelaziš iz kategorije do 14 u kategoriju do 16 godina, koje razlike primjećuješ?
Odlično pitanje! Zapravo, puno sam o tome razgovarala s tatom dok igram. U starijim kategorijama uglavnom se fokusiram na sebe jer su igračice starije, jače, višeg rasta i fizički spremnije. Zato sam sebi rekla da svaki put kada igram protiv starijih djevojaka pokušam odigrati najbolje što mogu, bez obzira na ishod. Trudim se da lopticu zadržim u terenu i ne dopustim im da me napadnu.

Kada igram ITF turnire, igram čak i bolje nego u kategoriji do 16 godina… Možda je to zbog same činjenice da su protivnice starije, pa sebi kažem: „U redu, učinit ću sve da budem ponosna na sebe i da učinim tatu ponosnim. Mogu ja to, nisu one toliko bolje.“ To je moj način razmišljanja kada igram protiv starijih igračica.

Kako usklađuješ svoje obrazovanje i školu s putovanjima i tenisom?
Trenutno pohađam online školu, školujem se od kuće. Kada sam na turnirima, moji nastavnici mi daju materijale koje moram naučiti, zatim mi daju testove, a ja ih radim ili dok sam na turnirima ili kada sam kod kuće.

Između mečeva, sigurno nije baš zabavno. Ako želiš razgovarati ili provoditi vrijeme s prijateljima, moraš im reći: "Moram ići učiti!"
(smijeh) Da, ponekad može biti komplikovano, ali moja škola zaista pruža veliku podršku.

Ok! A što se tiče favorita, u teniskom svijetu, imaš li nekoliko omiljenih igrača, muških ili ženskih, na koje se i dalje ugledaš?
Profesionalno, moj omiljeni igrač iz muške konkurencije je Novak Đoković, a iz ženske konkurencije uvijek je bila Naomi Osaka. Stvarno je volim… sve, mislim. Ali ako gledam ko je trenutno najbolja, definitivno je Sabalenka. Veliki sam fan, veliki fan. I (Mirra) Andreeva… jako iznenađujuće – ona je jednostavno nevjerovatna! Voljela bih da uđem u profesionalni tenis tako brzo kao ona. Zaista, stvarno, stvarno sam sretna zbog nje i njenih rezultata i nadam se da ću jednog dana biti poput nje!

Dolazeći iz male zemlje, prisutna si u medijima i ljudi čuju za tebe. Osjećaš li taj pritisak i očekivanja?
Da, kada gledam svoju federaciju i ljude koji me podržavaju kod kuće, da, ponekad može biti pritiska, kao na primjer na Evropskom juniorskom prvenstvu. Kada vidim federaciju i ljude iz Bosne koji me podržavaju, koji su moji sponzori, ponekad osjećam pritisak ako je turnir važan i ako trebaš ostvariti rezultate kako bi održao sponzore. Kada igram velike turnire, osjećam jako, jako puno pritiska, posebno na Evropskim juniorskim prvenstvima jer je to najveći turnir do 14 godina u Evropi ili jedan od najboljih turnira na svijetu. Bila sam druga nositeljka, pa znaš, ako izgubiš prije, recimo, polufinala, može se dogoditi “o Bože!” Ali, znaš, pritisak me ne može udaljiti od tih rezultata. Moram se nositi s tim, moram se naviknuti… uvijek. Tako da ću pokušati to učiniti!

Što se tiče Juniorskog tura, možeš li se sjetiti nekih turnira koji su ti omiljeni, iz bilo kojeg razloga?
Moj osobni favorit na Tennis Europe turnirima do 14 godina definitivno su turniri kategorije 1, kao onaj u Njemačkoj, u Renningenu, koji sam osvojila. Ali, zbog hotela, kluba, sve je tamo bilo savršeno organizirano. A djeca tamo, to je bio lijep nivo tenisa. Moj tim je bio tamo i stvarno sam uživala... kao i na Super kategoriji u Dürenu. Moji osobni favoriti na turnirima do 16 godina bili su u Tolentinu, kategorija 1 u Italiji, i u Sarajevu, također kategorija 1, sve zbog organizacije i ljudi. Jednostavno predivno.

Gledajući unaprijed, postoje li neki turniri na profesionalnom nivou na kojima bi voljela igrati?
Wimbledon je uvijek bio moj omiljeni. Željela sam biti pozvana na turnir do 14 godina, ali pretpostavljam da ćemo sada preći na turnire do 18 godina i profesionalce (smijeh)… ali da, Wimbledon je uvijek bio moj omiljeni!

Koji su tvoji ciljevi u karijeri?
Top 3 na WTA listi i, ako mogu, moj glavni cilj je osvojiti kalendarski Grand Slam!

To je dobar cilj! Igraš puno parova, imaš li neku preferenciju?
Znaš, mislim da bih mogla biti bolja u parovima, iskreno. Ali da, tu sam i za singl i za parove! Puno puta udaraju prema meni i ponekad se dogodi da se ni ne trudim, ali nekako vratim lopticu! (smijeh)

Jesi li igrala ikada mješovite parove?
Jednom u cijelom svom životu! Igrala sam Big Mo prošle godine u decembru u Miamiju. Igrala sam mješovite parove s jednim dečkom iz Luksemburga, Evanom Palumbom, koji je rođen 2009. godine. I pobijedili smo u parovima do 14 godina, bez da smo izgubili ijedan gem u cijelom turniru.

To je impresivno! Kao i tvoja sezona 2024. na TEJT-u... čestitam na nevjerojatnoj sezoni!
Hvala!

Tekst i Foto preuzet: tenniseurope.org